Nakon gotovo pet godina prekida, slovačke crkvene opštine, koje su u Državi SHS činile Slovačku Evangeličku Crkvu Augsburškog veroispovedanja, sada, posle ratnih okolnosti, ponovo su se organizovale u ranije crkvene opštine, a i crkveni distrikt je ponovo započeo svoj rad. Sve ove crkvene opštine, iako u sklopu tri seniorata, ali teritorijalno su se nalazile u okolini Novog Sada. Tako su se brzo susrele, a 17. oktobra 1945.godine održale su prvu sednicu presbiterija distrikta u Novom Sadu. Na sednici su predsedavali biskup Samuel Starke i dr Ciril Abafi, nadzornik distrikta. Oni su ukazali na to u kakvu tešku situaciju se nalazila Crkva za vreme okupacije, kada je svaki seniorat u različitim krajevima i pod različitim uslovima preživeo ratne godine. Zajednički rad sve do sada nije bio moguć. Na zahtev biskupa, u zapisnik je unet da „prekid našeg rada smatramo vis majorom, i zauzimamo se za to da u smislu našeg Ustava aktivnosti nastavljamo tamo gde smo 1941. godine stali.“[1]
Nadzornik seniorata, dr Macak [Dr. Macák] ukazao je na to da i pravoslavne i katoličke crkve obavljaju svoje aktivnosti, kao što su to činila do 1941. godine, i predlaže da se i seniorat u Sremu pripoji distriktu.
Gustav Klobušicki [Gustav Klobušický], zamenik seniora iz Banata pozdravio je početak rada distrikta. Prvi konvent distrikta održan je 5. novembra 1945. godine u Novom Sadu. S tim je crkva mogla nesmetano otpočeti odnosno nastaviti svoj rad.
[1] „považujeme pretrhnutie našej činnosti za vis major a postavujeme sa na stanovisko, že v zmysle našej Ústavy pokračujeme v činnosti našej tam, kde sme prestali v roku 1941.” – In: Pamätnica, str. 46.